Izgubljen smo slučaj
"Bez kuliranja, molim, pokaži sve što osjećaš. Ja ne razumijem tebe ni sebe, ni ostale ljude. Previše pažnje posvećujem naizgled nevažnim stvarima, previše snova me splelo u mrežu, i nemam adute."
Here by accident:2968

18.05.2017.

***

Gledala sam ih kako se, nakon skoro 60. godina braka, dok on leži na sećiji, a ona sjedi pored njega, drže za ruke. Sa njom su svi mogli da vode ratove, sakrivaju šerpe, objašnjavaju joj da kuha previše hrane za njih dvoje, ali dok on nije kupio nove, nije popustila. Ako to nije ljubav, ja onda ne znam šta je. Sjetila sam se da nikad nisam pitala kako su se upoznali. Htjela sam možda odmah tu noć, ali rane su još svježe, a ja ne bih podnijela da još jednom taj dan čujem kako ona plače.

Čula sam je onaj dan kada je rekla: "Sve čekam kada će ući na ova vrata" plačnim glasom, jer je na koji minut zaboravila šta joj je rekao kada je posljednji put izazio iz kuće.

A zna i ona da se sa puta na koji je on otišao niko ne vraća. Baš to joj je i rekao, da se neće vratiti. Ali eto, ko da joj zamjeri. Pa čak i meni se činilo od koraka stranaca, kako baš on korača prema toj sobi.

Dva dana poslije sam u žurbi češljala kosu pred ogledalom u hodniku, i mahinalno pogledala prema mjestu gdje je do prije neki dan sjedio. Sjetila sam se da me je posmatrao posljednji put kada sam ispred tog ogledala u žurbi češljala kosu. Jedina je razlika što sada nisam imala kome da se osmjehnem.

I više nećeš nasloniti svoju glavu na moju "da pređu buhe" dok pijemo kafu. I više nećeš pričati svoje doživljaje iz djetinjstva i mladosti dok sjedimo u hladu pored bunara. I više nećeš donijeti zdjelu onih slatkih trešanja. To što trešnje nema i nekako sam preboljela, tebe već teško...


Stariji postovi


~honeeybee